Električni pokretač, mali pomoćni motor
Motori s unutrašnjim sagorijevanjem pokreću se električnim motorom. Prije nego što se motor automobila osposobi da sam radi, mora pripremiti smjesu goriva i zraka - odnosno, ako je dizelski, postići dovoljnu temperaturu u komorama za izgaranje. Za to je potreban određeni minimalni broj okreta, a to je u benzinskom motoru 40-80 u minuti kad i uređaj za paljenje već radi u pravom ritmu. Za pokretanje dizelskih motora potrebno je bar dvaput više okreta. Električni pokretač je s motorom povezan zupčaničkim prijenosom. Na vratilu rotora električnog pokretača je zubati kotačić, koji pri pokretanju zahvati u zupčani vijenac na zamašnjaku motora i okreće ga; s tim okreće i koljenasto vratilo motora. Prijenosni odnos između malog zupčanika i zupčanog vijenca povećava okretni moment električnog pokretača od 10 do 20 puta. U trenutku kad motor proradi svojom snagom, treba električni pokretač što prije isključiti, jer bi inače motor pokrenuo pokretač na više okreta, a to bi bilo štetno za pokretač. Električni pokretač je najveći potrošač električne energije u automobilu i prazni akumulator velikom strujom ( i s 300 i više ampera). Zato je na akumulator priključen debelim kabelom, a uključuje ga snažni tj. Magnetski prekidač. Na električnim pokretačima s magnetsko-vijčanim pomicanjem malog zupčanika, koji su najviše u upotrebi, magnetski prekidač (relej) je povezan s viličastom uključnom polugom koja potisne mali zupčanik u ozubljenje na zamašnjaku. Akumulator pri pokretanju ne daje električnu energiju samo pokretaču, nego i uređaju za paljenje u motoru. Ponekad, pogotovo pri niskim temperaturama, događa se da je akumulator preslab i zbog velike potrošnje električnog pokretača nedostaje struje za uređaj za paljenje, tako da daje preslabu iskru.
Ovako radi električni pokretač
Električni pokretač radi kao svaki drugi elektromotor, po principu da na električni vodič kroz koji teče struja, u magnetskom polju djeluje sila. Ako je vodič oblikovan u okretljivu petlju, a ujedno je uređeno tako da struja na svakih pola okreta promjeni smjer, petlja se okreće. Za jednakomjeran okretni moment treba simetrično rasporediti mnogo takvih petlji. Kod elektromotora su te petlje - nazivamo ih namoti - smještene u žljebove kotve, koja je cilindar sastavljen od brojnih limenih, međusobno izoliranih pločica. Ta kotva s namotom je rotor elektromotora, zajedno s kolektorom smješten na osovini rotora. Kolektor sastavljaju u krugu nanizane kovinske pločice. Po njima trljaju tzv. ugljene četkice i dovode električnu struju rotorskom namotu koji se okreće. Prije spomenuto magnetsko polje, u kojem se okreću petlje, stvaraju četiri tzv. polna nastavka, okružena uzbudnim namotima i pričvršćena na kućište elektromotora, u ovom slučaju električnog pokretača. Polni su nastavci s uzbudnim namotom stator motora i od rotora ih razdvaja uski otvor. Te glavne dijelove imaju svi električni pokretači, a razlike među njima su u tome ne koji način se mali zupčanik električnog pokretača pomakne prema vijencu zamašnjaka. Tako razlikujemo:
1. električne pokretače s ručnim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
2. električne pokretače s elektromagnetskim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
3. pokretače s elektromagnetsko-vijčanim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
električne pokretače s pomičnom kotvom (za velike snage).