Kako nastaje iskra za paljenje

Snaga za pogon oto-motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila. Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između elektroda, pri čemu ima oblik iskre.
-Drugi dijelovi uređaja za paljenje imaju zadatak da svjećicama u pojedinim cilindrima dovedu probojni napon u točno određenom trenutku paljenja. Da bi se stvorila iskra za paljenje, treba zadovoljiti neke zahtjeve: što je veći razmak između elektroda, to veći mora biti električni napon. Budući da iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu benzina i zraka, a intenzivnost iskre ovisi i o razmaku elektroda, on se obično propisuje na 0,7 milimetara.
-Napon na svjećici mora biti visok, najmanje 14.000 volti. Međutim, kako se prilično napon gubi, uređaj za paljenje mora osigurati napon od 30.000 volti. Napon električne instalacije koji je obično 12 volti, dakako nije dovoljan za paljenje. Zato se napon akumulatora mora u indukcijskom svitku više tisuća puta povećati i do svake svjećice mora biti doveden u pravom trenutku. Taj zadatak obavlja razvodnik paljenja, koji struju visokog napona prenosi po određenom redoslijedu na pojedine cilindre. Jedan od dijelova u razvodniku paljenja, mehanički prekidač (platine) pri tome sudjeluje zajedno s indukcijskim svitkom u dobivanju visokog napona.
-Kondenzator koji je povezan s prekidačem sprečava nastajanje štetnih iskri između platinskih kontakata prekidača.
Akumulator
Akumulator je spremnik električne energije, kojom opskrbljuje električni pokretač, svjetla, signalne uređaje i druge potrošače struje. Akumulator je sastavljen od više ćelija, od kojih svaka ima napon od 2 volta, koje su kovinskim letvama vezana jedna za drugu u serijsku vezu. Današnji automobilski akumulatori imaju šest ćelija odnosno napon od 12 volti. Svaka ćelija ima po jedan sklop pozitivnih i negativnih ploča koje stoje u razrjeđenoj sumpornoj kiselini (elektrolitu). Pozitivne ploče sadržavaju olovni oksid kao aktivnu tvar, a negativne lovnu pjenu. Kad se troši struja, kiselina elektrolita reagira s pločama, pri čemu se kemijska energija pretvara u električnu. Elektrode od olovnog oksida se nabijaju pozitivno dok se olovne elektrode nabijaju negativno. Električna struja teče s negativnih ploča po strujnom krugu kroz potrošače na pozitivne ploče i natrag u kiselinu. Kemijskom reakcijom se na površinu obiju elektroda izlučuje olovni sulfat. Pri tome se sumporna kiselina vezuje s pločama i elektrolit se pretvara u vodu. Akumulator se isprazni kad se aktivna tvar obiju elektroda posve pretvori u olovni sulfat. Pri punjenju akumulatora električnom strujom reakcija je upravo suprotna: olovni sulfat ploča se ponovo razgradi u olovnu spužvu i olovni oksid, a oslobodi se sumporna kiselina. Svaki akumulator traje od 2-4 godine. Nakon toga se više ne može puniti. Na pločama sa nahvata kora sulfata koji djeluje kao izolator. Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje generator električne struje sve vrijeme pomalo puni akumulator.