Stražnji most
Većina automobila s klasičnim pogonom (motor sprijeda, motor straga) ima krutu stražnju osovinu , tzv. stražnji most u kojem su pogon osovine s diferencijalom i pogonska vratila kotača. Pojedinačno ovješenje pogonskih stražnjih kotača relativno je skupo i zato rjeđe u upotrebi. Kod automobila s prednjim pogonom koji dakako straga nemaju diferencijal, jednostavnije je pojedinačno ovješenje stražnjih kotača i zato jeftinije. Inače, krutih osovina ima dvije vrste. Takozvana 'banjo' osovina ima stražnji most u jednom komadu, a na njemu pričvršćeno kućište s pogonom osovine. Druga vrsta osovine ima pogon osovine u središnjem kućištu, na koje su priključene cijevi stražnjih vratila.
Upravljanje pogonskim vratilima
Bez obzira na izvedbu stražnje osovine, pogonska vratila kotača uvijek su neposredno povezana s diferencijalom. Jednostavno uležajeno vratilo: vratilo je unutrašnjim krajem ugrađeno u ležaj, koji je istodobno i ležaj pogona osovine. Na vanjskoj strani je ležaj ugrađen između vratila i cijevi stražnje osovine. Vratilo je izloženo opterećenjima zbog težine vozila. Dvostruko uležajeno vratilo: zovu ga i tročetvrtinsko vratilo, a u stražnjem mostu također ga vodi ležaj koji nosi pogon osovine. Vanjski ležaj je, pak, ugrađen između glavčine kotača i cijevi stražnje osovine. Pogonsko je vratilo kotača izloženo opterećenjima samo pri vožnji kroz zavoje. Pogonska su vratila u kamionima ovako uležajena: između glavčine kotača i stražnjeg mosta dva su ležaja, koji nose težinu vozila i preuzimaju sile pri vožnji u zavoju.
Torzione sile
Pri prijenosu snage otvorenim kardanskim vratilom na stražnju osovinu, opruge moraju na sebe preuzeti reakcijski okretni moment stražnje osovine. To se može izbjeći uporišnom cijevi pričvršćenom s jedne strane na kućište osovine, a na drugoj kuglastim zglobom povezanom s kućištem mjenjača.
Pogon na četiri kotača
Većina automobila ima samo dva pogonska kotača, bilo prednje bilo stražnje. Pri vožnji izvan cesta, a i na skliskom kolniku, na snijegu, na ledu, blatu i bljuzgavici, pogon na dva kotača ima nedostataka. Ni diferencijal s uređajem za kočenje ne može uvijek spriječiti proklizavanje kotača u prazno. U takvim se slučajevima vozilo može izvući samo pogonom na sve kotače. Naime, ako su pogonska sva četiri kotača, dodir kotača s tlom je znatno bolji, jer su opterećeni svom težinom vozila. Pogon na sva četiri kotača običan je kod automobila namijenjenih čestoj vožnji izvan cesta npr. kod vojnih vozila, kamiona za gradilišta itd. Za dulje i brže vožnje po cestama nije pogon na sva četiri kotača; stoga se u automobilima sa sva četiri pogonska kotača može isključiti pogon dvaju kotača. Vozač to učini posebnom ručicom mjenjača. Ako se uvijek uključenim pogonom na sva četiri kotača vozi i na običnim cestama, nastaju teškoće. Mjenjač i glavni diferencijal previše su opterećeni, jer pri vožnji kroz zavoje moraju podnositi brojna nagla opterećenja uslijed različitih brzina četiriju kotača.